Ko je Haman u Kur'anu ?

Arheološki nalazi u svakom detalju otkrivaju jednu čudesnu stranu Kur'ana. Jedan od njih su i najnoviji podaci o faraonovom pomoćniku ‘HAMANU’ o kojem se govori u Kur'anu.

Riječ Haman, koja se u 6 različitih ajeta Kur'ana (El-Kasas, 28/6,8,38, El-Ankebut, 29/39, El-Mumin, 40/24,36),spominje kao jedan od faraonovih najbližih ljudi, s aspekta Kur'ana je zaista historijsko čudo.

Kako se razumije iz ovih ajeta, Allah je poslanika Musaa s ajetima, čudima i dokazima poslao faraonu, Hamanu i Karunu, ali su oni, optuživši Musaa kao “velikog lažljivog čarobnjaka”, odbili njegovu poruku. (El-Ankebut 29/39; Gafir 40/23-24) Štaviše, faraon koji je tvrdio da je bog, kada ga je Musa pozvao da prihvati uzvišenog Allaha, rekao je uglednicima svog naroda: “Ne priznajem za vas drugog boga osim sebe”, a od Hamana je zatražio da mu napravi kulu da bi dospio do Musaovog boga i pronašao Ga. (El-Kasas, 28/38; El-Mumin, 40/36-37)Konačno su Kârûn, faraon i Hâmân kažnjeni zbog svojih grijeha. (El-Ankebut 29/39)Hâmân koji se spominje u Kur'anu. Mora da je vezir faraona s kojim je poslanik Musa bio suočen i s kojim se borio, ili jedna od važnih ličnosti na njegovom dvoru, ili vrhovni svećenik kulta Amona.

Nasuprot tome, u Tevratu u dijelu koji opisuje život poslanika Musaa –koji je bio blizak s faraonom- ne Haman; nego se spominje kao pomoćnik perzijskog/babilonskog kralja koji je živio otprilike 1100 godina poslije poslanika Musaa i koji je tlačio Jevreje.(KM. ESTER/Pogl.: 3-10). Orijentalisti koji to vide raduju se: “Eto, našli smo grešku u Kur'anu!”.Međutim, ta njihova radost ostaje prekinuta odgonetanjem egipatskog hijeroglifskog pisma i pronalaskom imena “Haman” u starim egipatskim natpisima.

Hijeroglifski natpisi na starom egipatskom jeziku nisu se mogli čitati sve do 18. (tačnije 19.) stoljeća. Jer su širenjem kršćanstva u tom području zaboravljeni i staro vjerovanje i jezik Egipta. Posljednji poznati datum upotrebe hijeroglifskog pisma je natpis iz 394. godine n. e. Nakon toga je ovaj jezik bio zaboravljen sve do 1799. godine (dakle 19. stoljeća).Tajna pisma je odgonetnuta pronalaskom natpisa zvanog “Rosetta Stone” iz 196. godine p. n. e. Osobina ove ploče bila je što je napisana s tri različita pisma: hijeroglifskim, demotskim (rukopisni oblik hijeroglifa) i grčkim. Uz pomoć i grčkog teksta, staroegipatsko pismo na ploči u potpunosti je odgonetnuo Francuz po imenu Jean-Françoise Champollion.

Odgonetanjem hijeroglifa došlo se do još jednog vrlo važnog podatka: ime “Haman”se zaista spominjalo u egipatskim natpisima u doba poslanika Musaa (as). Ovo ime se spominjalo na jednom spomeniku u Hof muzeju u Beču. U istom natpisu naglašavala se i Hamanova bliskost s faraonom. (Walter Wreszinski, Aegyptische Inschriften aus dem K.K. Hof Museum in Wien, 1906, J C Hinrichs’ sche Buchhandlung)Polazeći od ovih podataka može se slobodno reći da Hâman iz ESTER, koga je kralj Ahasver najprije doveo na visok položaj kao vezira, a za koga se zatim saopštava da je –pošto je presuđeno da je izdajnik- obješen zajedno sa sinovima (Ester 7/10;9/7-10), i Haman koji je u Kur'anu iz faraonovog bliskog okruženja nisu ista osoba.

Ovo pitanje pokušat ćemo objasniti u nekoliko tačaka: 1. Haman koji se spominje u Kitab-ı Mukaddes/ESTER je ime jedne osobe. Jer se tamo spominje kao: “Agagî Haman, sin Hammedatana” (ESTER, 3/1). A Hâman o kojem se govori u Kur'anu vidi se više kao titula nego kao ime. To što se u službenim obraćanjima upotrebljavaju više titule nego imena je običaj poznat i danas. Prema tome, to što mu se u Kur'anu, dok ga faraon zadužuje da napravi kulu, obraća sa “HAMAN!” pokazuje da je ova riječ titula povezana s njegovom dužnošću.

Tako se u rječniku “Osobe u Novom kraljevstvu”, pripremljenom na osnovu svih natpisa, o Hamanu govori kao o “Starješini onih koji rade u kamenolomima”. (Hermann Ranke, Die Agyptischen Personennamen, Verzeichnis der Namen, Verlag Von J J Augustin in Glückstadt, Band I, 1935, Band II, 1952)

2. Francuski naučnik prof. dr. Maurice Bucaille dao je ime “Haman” jednom francuskom egiptologu i, ne rekavši da se ovo ime javlja u Kur'anu, naveo da je to “citat iz arapskog rukopisa iz 7. stoljeća”. Stručnjak je rekao da nije moguće da je u arapski rukopis iz 7. stoljeća unesen podatak koji pripada hijeroglifima, ali da će pogledati liste imena faraonovog dvora (Dictionary of Personal Names of the New Kingdom by Ranke). Kada se zatim pogledalo, istina je još jednom izašla na vidjelo. Dobijeni rezultat izražavao je jednu važnu istinu. Hâman je, suprotno tvrdnji onih koji se protive Kur'anu, baš kao što se javlja u Kur'anu bio osoba koja je živjela u Egiptu u doba poslanika Musaa i, kao što se u Kur'anu govori, bila bliska faraonu i povezana s građevinskim poslovima. Možda je bio ministar javnih radova.!!!!

A istina je da su hijeroglifski zapisi od doba objave Kur'ana bili potpuno zaboravljeni i da sve do 19. stoljeća niko nije čitao ovo pismo. Originalni engleski tekst dotičnog izraza je ovakav: “But, it is a fact that the hieroglyphs had been totally forgotten at the time of the Qur’anic Revelation and that one could not read them until the 19th century A.D.” (Maurice Bucaille, Moses and Pharaoh in the Bible, Qur’an and History, p. 192-193)

3.Ova naučna utvrđenja u Kur'anu; pouzdano dokazuju postojanje Hâmâna koji se navodi kao jedan od faraonovih bliskih ljudi. U tom slučaju, kada prihvatimo da je Haman iz ESTER -kao što neki kažu- ne gledajući kao na bajku tačan i on, moramo prihvatiti i da su ova dva Hamana različite osobe.-Kao što je gore izneseno, Hamanovo ime se spominje i u Kitab-ı Mukaddes. Počevši od trećeg poglavlja Knjige o Esteri u Tevratu, opširno se pripovijeda o zulumu koji su doživjeli Jevreji u Iranu, o udjelu vezira po imenu Hâmân u tome, o tome kako je Jevrejka po imenu Estera, ušavši u dvor kralja Ahasvera, utjecala na vladara, te kako je na kraju, davši da se ubiju Hâmân, njegovih deset sinova i još mnogo Iranaca, spasila Jevreje.

Izgleda da, kao što i danas naš narod zalime naziva imenima kao što su “faraon, nemrud”, ni Jevreji nikako nisu mogli zaboraviti ime Hamana iz Egipta, sačuvali su ga u sjećanju kao “zalimskog vezira” i tokom događaja u Iranu pripisali su ovo ime iz svog sjećanja zalimskom veziru s kojim su se susreli, spominjali su ga kao Hamana i tako ga zabilježili i u knjizi Estere.

Moguće je i da je tokom kasnijeg prerađivanja i ponovnog pisanja Tevrata od strane rabina, miješanjem Hâmâna iz Egipta sa zalimskim vezirom u Iranu, nastala ovakva situacija. Druga mogućnost je i da se oba vezira zovu Hâmân. Kao i u mnogim primjerima, zašto ne bi bilo moguće i za Hâmâna pomisliti na dvije različite historijske ličnosti koje nose isto ime. (za opširnije informacije vidi Akhepedia Forum)

4.I ime vezira faraona nasuprot poslaniku Musau po imenu Haman, koji se spominje u Kur'anu, potvrđuje ovo gledište. Jer; natpis na vratima koji se nalazi na Univerzitetu u Beču prevodi se kao HEMAN hetap, vezir odgovoran za kamene radove i radnike. Hemen hetap je očito ime AMENHOTEP. Način pisanja to pokazuje. U tom slučaju susrećemo AMENHOTEPA, vezira odgovornog za kamene radove u historiji Egipta. Amenhotep huy! A ovaj vezir je osoba koja je bila zajednički vezir faraonu 3. Amonhotepu i 4. Amonhotepu.

Ukratko se može reći da pronalazak Hâmânovog imena u staroegipatskim natpisima ne samo da poništava klevete protiv Kur'ana, nego još jednom pokazuje da je on od Allaha. Jer u Kur'anu nam je na čudesan način prenesen historijski podatak do kojeg u doba njegove objave nije bilo moguće doći niti ga odgonetnuti. .