Al-Anbiya
Prijevod: Besim Korkut
Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to. 21:1
I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju 21:2
srcā rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?" 21:3
"Gospodar moj zna" – reče on – "šta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna!" 21:4
Oni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!" 21:5
Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati? 21:6
I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi! 21:7
Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili. 21:8
Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali. 21:9
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite? 21:10
A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli! 21:11
I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali. 21:12
"Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati." 21:13
"Teško nama" – oni bi govorili – "mi smo, zaista, nevjernici bili!" 21:14
I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim. 21:15
Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se zabavljamo. 21:16
Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo, 21:17
nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog onoga što o Njemu iznosite! 21:18
Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se, 21:19
hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju. 21:20
Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti? 21:21
Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju! 21:22
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. 21:23
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokažite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću. 21:24
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" 21:25
Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani. 21:26
Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. 21:27
On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni. 21:28
A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" – kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce. 21:29
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? 21:30
Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali. 21:31
I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu. 21:32
I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove. 21:33
Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? 21:34
Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. 21:35
Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi. 21:36
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte! 21:37
Oni govore: "Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" 21:38
A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć, 21:39
nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati! 21:40
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali. 21:41
Reci: "Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur'ana glave okreću. 21:42
Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti! 21:43
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?! 21:44
Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" – ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju. 21:45
A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!" 21:46
Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati. 21:47
Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili, 21:48
za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli. 21:49
A i ovaj Kur'an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete? 21:50
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. 21:51
Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?" 21:52
Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali." 21:53
"I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" – reče. 21:54
"Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" – upitaše oni. 21:55
"Ne" – reče – "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati. 21:56
Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" – 21:57
I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili. 21:58
"Ko uradi ovo sa bogovima našim" – povikaše oni – "zaista je nasilnik!" 21:59
"Čuli smo jednog momka kako ih huli" – rekoše – "ime mu je Ibrahim." 21:60
"Dovedite ga da ga ljudi vide" – rekoše – "da posvjedoče." 21:61
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" – upitaše. 21:62
"To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" – reče on. 21:63
I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!" 21:64
Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!" 21:65
"Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?" – upita on. 21:66
"Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" – 21:67
"Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" – povikaše. 21:68
"O vatro" – rekosmo Mi – "postani hladna, i spas Ibrahimu!" 21:69
I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo 21:70
i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili, 21:71
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim, 21:72
i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali. 21:73
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao – 21:74
i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih. 21:75
I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo 21:76
i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo. 21:77
I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu – 21:78
i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale; to smo Mi bili kadri učiniti. 21:79
I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni? 21:80
A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo; 21:81
i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli. 21:82
I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" – 21:83
odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. 21:84
I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi. 21:85
I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri. 21:86
I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" – 21:87
odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike. 21:88
I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!" – 21:89
odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni. 21:90
A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo. 21:91
Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte! 21:92
I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti. 21:93
Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili. 21:94
A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili neće Nama vratiti. 21:95
I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali 21:96
i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!" 21:97
I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući. 21:98
Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti, 21:99
u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti. 21:100
A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti, 21:101
huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele uživati, 21:102
neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" – 21:103
onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti. 21:104
Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti. 21:105
U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali, 21:106
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. 21:107
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!" 21:108
I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti; 21:109
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete, 21:110
a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme." 21:111
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" – reče on – "a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite." 21:112